Eze 22 | SerDKE | STEP | Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:

Ezekiel 22

1 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 2 A ti, sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? i hoćeš li mu pokazati sve gadove njegove? 3 Reci: ovako veli Gospod Gospod: ide vrijeme gradu koji proljeva krv u sebi i gradi gadne bogove sebi da se skvrni.

4 Skrivio si krvlju koju si prolio, i oskvrnio si se o gadne bogove svoje koje si načinio; i učinio si te se približiše dani tvoji, i došao si do godina svojih, zato ću učiniti od tebe rug među narodima i potsmijeh po svijem zemljama; 5 Koje su blizu tebe i koje su daleko potsmijevaće ti se, gadni imenom, veliki smetnjom!

6 Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. 7 Oca i mater preziru u tebi, čine krivo inostrancu usred tebe, siroti i udovici čine nasilje u tebi; 8 Svete stvari moje prezireš, i subote moje skvrniš. 9 U tebi su opadači da proljevaju krv, i na gorama jedu u tebi, grdila čine usred tebe.

10 Golotinju očinu otkrivaju u tebi, liježu u tebi sa ženom za nečistote njezine. 11 I jedan čini gad sa ženom bližnjega svojega; a drugi skvrni snahu svoju grdilom; a drugi siluje sestru svoju, kćer oca svojega, u tebi. 12 Mito primaju u tebi da proljevaju krv; ujam i pridavak uzimaš, i tražiš dobitak od bližnjih svojih prijevarom, a mene si zaboravio, govori Gospod Gospod.

13 Zato, evo, pljeskam rukama svojim radi tvojega nepravednoga dobitka, koji dobijaš, i radi krvi što je u tebi. 14 Hoće li se održati srce tvoje, ili ruke tvoje hoće li biti jake u one dane kad stanem raditi s tobom? Ja Gospod rekoh, i učiniću. 15 Jer ću te rasijati po narodima i razasuti po zemljama, i istrijebiću nečistotu tvoju iz tebe. 16 I bićeš skvrnavan sobom pred narodima, i poznaćeš da sam ja Gospod.

17 Potom dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 18 Sine čovječji, dom Izrailjev posta mi droždina; svi su mjed i kositer i gvožđe i olovo u peći; droždina od srebra postaše. 19 Zato ovako veli Gospod Gospod: što svi vi postaste droždina, zato, evo, ja ću vas skupiti u Jerusalim.

20 Kako se skuplja srebro i mjed i gvožđe i olovo i kositer usred peći, te se raspali oganj oko njega da se istopi, tako ću vas skupiti gnjevom svojim i jarošću, i složivši rastopiću vas. 21 Da, skupiću vas, i raspaliću oko vas oganj gnjeva svojega, i istopićete se usred njega. 22 Kako se topi srebro u peći, tako ćete se vi istopiti u njemu, i poznaćete da sam ja Gospod izlio gnjev svoj na vas.

23 Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: 24 Sine čovječji, kaži joj: ti si zemlja koja se nijesi očistila; neće pasti na te dažd u dan gnjeva. 25 Proroci njezini složiše se u njoj, kao lav su, koji riče i grabi plijen, žderu duše, otimaju blago i dragocjene stvari, umnožavaju udovice usred nje.

26 Sveštenici njezini prestupaju zakon moj i skvrne moje svete stvari, ne razlikuju sveto od oskvrnjenoga, i nečisto od čistoga ne raspoznaju, kriju oči svoje od subota mojih, i bivam oskvrnjen među njima. 27 Knezovi su njezini usred nje kao vuci, koji grabe plijen, proljevajući krv, gubeći duše sramotnoga dobitka radi. 28 I proroci njezini mažu je nevaljalijem krečem, viđaju taštinu i gataju im laž govoreći: tako reče Gospod Gospod; a Gospod ne reče.

29 Narod zemaljski vara i otima, i siromahu i ubogome čini nasilje, i došljaku čini krivo.

30 I tražih među njima koji bi opravio ogradu i stao na prolomu preda me za tu zemlju, da je ne zatrem; ali ne nađoh nikoga. Zato ću izliti na njih gnjev svoj, ognjem jarosti svoje istrijebiću ih, put njihov obratiću im na glavu, govori Gospod Gospod.